U cijelosti objavljujemo odgovor Ministarstva uprave portalu Index.hr:
" U Ministarstvu uprave nisu uvedeni postroženi uvjeti rada, kao što Vi tvrdite. Video nadzor ne postoji niti je planiran za nadzor zaposlenih službenika i namještenika Ministarstva. Kompjuterska evidencija ulaska i izlaska službenika i namještenika iz zgrade Ministarstva uvedena je u ožujku 2007. godine, dakle kompjuterska evidencija je uvedena još u Središnjem državnom uredu za upravu.
Dužnost prisutnosti na radnom mjestu jedna je od temeljnih dužnosti državnih službenika utvrđena odredbom članka 23. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05., 107/07. i 27/08.). Prema navedenoj odredbi, državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.
Početak i završetak radnog vremena u Ministarstvu uprave utvrđen je Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva uprave, u granicama utvrđenim Uredbom o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave. Radno vrijeme utvrđeno je od 8.00 do 16.00 sati.
Mjera zabrane izlaska iz zgrade za vrijeme radnog vremena ne postoji. Službenici mogu napuštati prostorije Ministarstva u vrijeme dnevnog odmora (stanke) koja traje 30 minuta, a ne može se odrediti na početku ili na kraju radnog vremena, što je propisano Uredbom o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave. Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva uprave nije utvrđeno fiksno vrijeme korištenja dnevnog odmora, već se ono koristi prema dogovoru, što je u skladu s odredbom članka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine”, broj broj 93/08, 23/09-ispr. i 39/09-Dodatak I.). Istom odredbom Kolektivong ugovora propisano je da se vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.
Nadalje, službenici mogu napuštati radne prostorije, osim u slučaju korištenja dnevnog odmora, zbog potreba posla ukoliko obavljanje poslova podrazumijeva odlazak iz prostorija Ministarstva (primjerice, provedba inspekcijskog nadzora, sudjelovanje na radnim sastancima na koje ih upute nadređeni službenici i sl.).
Ukoliko službenici Ministarstva uprave za vrijeme radnog vremena moraju napustiti svoje radno mjesto, bilo iz privatnih ili poslovnih razloga, to moraju prethodno najaviti svom nadređenom, što proizlazi iz zakonskih i podzakonskih propisa kojima se uređuju prava i obveze državnih službenika.
Naime, Zakonom o državnim službenicima propisano je da se državni službenik za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku. U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje. Državni službenik nema pravo na plaću za vrijeme neopravdane odsutnosti s rada.
Učestalo zakašnjavanje ili raniji odlazak s posla, kao i napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga, predstavlja laku povredu službene dužnosti utvrđenu odredbom članka 98. Zakona o državnim službenicima. Nadalje, ukoliko službenik neopravdano izostane s posla od dva do četiri dana uzastopno, predstavlja tešku povredu službene dužnosti utvrđenu odredbom članka 99. navedenog Zakona.
Na upit „da li se bojimo da bi nas mogli optužiti za potpunu kontrolu zaposlenika“ Ministarstvo je odgovorilo:“ Ne, budući da takva kontrola ne postoji. Ministarstvo uprave postupa u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima kojima je, između ostalog, i cilj da državni službenici svojim radom i ponašanjem ne umanje ugled i povjerenje građana u državnu službu.“"